Nekad davno i ne tako davno, živio jedan mali vučić sa svojom mamom vučicom, u podnožju velike planine. Kako je na svojim grudima imao prekrasno bijelo krzno u obliku slova V, svi su ga prozvali Vučko.
Jednoga dana, kada je Vučko stasao za samostalno kročenje planinom i okolnimšumarcima, reče mu mama:
„Sada, kada si već dovoljno velik, možeš sam ići u razgledavanje i igranje u ovoj predivnoj prirodi. Možda ćeš tamo sresti i druge životinje i prijatelje poput tebe. Ako ti bude usput, navrati do tete vučice, tamo u jazbini pokraj onog šumskog puteljka. Trčkaraj samo poznatim puteljcima, kojima smo zajedno kročili! I budi vrlo, vrlo oprezan kada ideš onuda, mogao bi sresti opasne ljude!“
Vučko je bio jako poslušan i odmah se pripremio i krenuo u svoju prvu šumsku avanturu.
I dok je tako vrludao puteljcima, nije niti znao da ga netko slijedi u stopu.
Nakon nekog vremena, odjednom se pred njim stvori ogromna ljudina sa brčinama i puškom u rukama. Bio je to lovac Luka, poznat kao najopasniji ubojica vukova u ovom kraju. Vučko se jedva zaustavio na koji metar ispred njega, kada mu se lovac Luka obrati dubokim glasom: „Dobar dan, maleni! Kamo se tako žuriš?“
„Idem k teti vučici, koja živi sama u jazbini na kraju ove šume.“ – pomalo će zbunjeno i uplašeno Vučko.
„A teta živi sama, kažeš? Na kraju šume? Baš lijepo. A zašto joj ne bi ubrao malo ovoga predivnog poljskog cvijeća? To bi je sigurno razveselilo, zar ne?“ – sa podsmjehom će lovac Luka.
Zaboravivši na mamino upozorenje, Vučko veselo odgovori: „Hvala vam za dobru ideju, gospodine lovče!“
I dok je on svojom malom njuškicom brao cvijeće, lovac Luka krenuo je prema tetinom brlogu. Šunjajući se, došao je pred tetinu jazbinu. Čuo je nježno šuškanje lišća u, njemu teško pristupačnoj, jazbini Vučkove tete.
„Izmamit ću je oponašanjem dolaska njenog nećaka, a kada promoli svoju glavu van, udarit ću je puškom po glavi. Mali Vučko ne smije čuti pucanj, inače neće doći ovamo.“ – pomisli stari lukavac.
I bi tako. Stari prepredenjak je izmamio tetu vučicu iz jazbine. Čim je svoju glavicu promolila kroz grmlje, lovac Luka ju snažno udari kundakom od puške. Sirota životinja odmah se onesvijestila. Potom je odlučio pričekati dolazak Vučka, kako bi sa njim povećao svoj lovački podvig. Odmah je krenuo širiti ulazak u vučju jazbinu, kako bi se u nju sakrio.
Ništa ne sluteći, Vučko je, čvrsto zagrizavši svežnjić poljskog cvijeća, polako trčkarao prema svojoj teti vučici. Približavajući se jazbini, njegov urođeni instikt mu je nagovijestio kako nešto nije u redu. Osjetio je miris divljeg čovjeka. Popeo se na obližnji brežuljak kraj jazbine, ispustio iz njuške poljsko cvijeće i vučjim zavijanjem pozvao najbliže čopore u pomoć.
I gle, odazvali su mu se svi njegovi rođaci. Stvorili su vučiji čopor, na čelu sa najsnažnijim i najvećim vukom toga kraja. Polako su se prišunjali jazbini i odjednom su svi u glas počeli opasno režati i lajati prema njoj.
U iščekivanju malog Vučka, lovca Luku iznenadi mnoštvo vučjih glasova i zvukova. Provirivši iz vučje jazbine, zaprepašteno ugleda brojne vučje njuške. Prizor je jasno odavao značenje istjerivanja uljeza sa vučjeg teritorija.
U panici i strahu, bez lovačke puške i šešira, lovac Luka dao se u bijeg u kojem je jedva izvukao živu glavu.
U cijelom tom metežu, iz nesvijesti se probudi Vučkova teta. Iako mamurna, jako se razveselila vidjevši Vučka. Pokunjenim glasom, Vučko joj reče: „Oprosti mi, teta! Nisam slušao mamu, kada mi je rekla da se putem k tebi, čuvam opasnih ljudi. Zahvaljujući mojoj nesmotrenosti, taj opasni lovac Luka, dospio je do tvoje jazbine.“
Teta mu odgovori: „Sve je u redu, nećače moj, sve ti je oprošteno! Sada ćemo tvoj dolazak proslaviti sa tvojom rodbinom i prijateljima.“
Lovac Luka se svome domu vratio bez ulova i puške. Nakon ovog događaja, noćima i noćima je sanjao kako ga vukovi progone. I više mu nikada na pamet nije palo ići u lov na ikakve životinje, a kamo li na vukove.
Priču napisao
Luka Merlin
Od tog vremena, u šumi se često čula vučja pjesma: „Tko se boji Luke još, tri za groš, tri za groš. Luke se ne bojim ja, trala lala la…“
