Razmišljam po neki puta o sebi kao čovjeku, kao običnom ljudskom biću, koje je tako slabo, da je ugroženo od drugog živog bića od samo neke nano veličine.
U kojoj je mjeri moje neznanje, moj ego, moja ljutnja ili tuga, doprinijela ovoj korona situaciji i procesu ? Kako je sve to poput domina učinilo moju odvojenost od cjeline prirode i samog Boga ? Nije me zateklo, ali sam ipak zatečen. Nisam ništa očekivao, a očekivao sam. Kao da bi neki drugačiji način bio bolji ili ljepši ? I da li je samo ovo što se čuje i da li je to sve ? Nije, nije i nije.
Nedvojbeno je trenutak i proces za još dublje i snažnije učenje i spoznaju. Natrag nema, niti dalje kao do sada. Nova stranica već davno ispisane knjige. Daj mi Bože, da me samo vid i vidovitost posluži.
Zatvaraju se granice, zatvaraju se ljudi, a ja molim Boga da se još više otvorim. Izvan i iznad svega, sa nosom i guzom ovdje, baš tu gdje jesam. Drhtanje u strahu se ne isplati. Samo ti ode ovaj trenutak u kojem ti može biti lijepo. Strepiti od toga, hoće li ti netko nepoželjan pokucati na vrata, je kao i željno čekati poštara sa mogućih milijun dolara.
Istina je u našem srcu, ne na TV-u, novinama, internetu … Povucimo se u svoje srce. To je najbolja samoizolacija. Tu ćemo pronaći odgovore na sva pitanja, a što je najvažnije i lijek za sve bolesti.
Operite ruke, noge …. Sve se da oprati osim obraza. A njegova čistoća nas može zaštititi od svakog zla. Pa ako se to zlo i pojavi, baš pred mojim vratima, baš u mojoj kući, strah mi neće pomoći. Samo hrabrost i odvažnost, a to i ja svi mi imamo u svom srcu.
U ovom životu sam se već dva puta rodio i jednom umro. Kad umrem još jednom, bit će neriješeno. I eto opet šanse za nastavak.
Nasmijem se kad čujem ili pročitam: “ljudi, samo pozitivno”. Što ćemo sa onim negativnim ? Zaboravljamo da živimo u dualnom svijetu. Sve lijepo ima svoje ružno, svaka tama ima svjetlost …
Pogledajmo djecu. Vesela su jer ne idu u jaslice, vrtić i školu. Reći ćete kako ona ne razumiju ili nisu svjesna opasnosti od coronavirusa. A mi kao razumijemo i svjesni smo ? I koja nam je korist od toga ? Zabrinutost, strah, panika, čiste ruke, a što je sa obrazom ? Što je sa smjelošću, radosti, ljubavi i božanskom snagom ? Što ?
Mnogi su konačno doma sa obitelji. Zamislite zajedno ručaju za istim stolom. Promjena koja je trenutno nastupila. Neki će i od toga bježati. Zašto i kamo ?
Nitko se ne raduje pojeftinjenju benzina. Pa naravno, jer ga trenutno ne trebamo kao na primjer toalet papir. Jeste li se zapitali, zašto njega baš nema ? Proljev je najčešći simptom straha, pa neka se nađe.
Znam i duboko sam svjestan, da je ovaj događaj i proces tek jedna scena velikog scenarija kojeg po meni ne treba proglašavati niti dobrim, niti lošim. On je samo refleksija naših odabira, naših djela i misli. Trebamo ga prihvatiti (ne pomiriti ili ignorirati) i zagrliti s ljubavlju. Jer zagrljaj je najbolja terapija.
Sve prolazi, pa i ovo će proći. Ako ništa ne naučimo, da li ćemo uopće dočekati slijedeće događaje i ako da, kako ?
Vjerujem u iscjeljenje i zahvalan sam svima koji se u ovom trenutku daju svojim služenjem čovječanstvu ❤️😍🙏
