REGRESOTERAPIJA KAO PUT ISCJELJENJA
Sve što ovdje budete o tome pročitali, mentalna je hrana za naš um, a samo jednim malim dijelom je poveznica sa našim nesvjesnim. Zato, zanemarite vašu znatiželju, vašu emocionalnu želju ili potrebu, već osjetite duboko u sebi, postoji li doista duboka potreba za osvještavanjem putovanja duše.
Regresoterapija je jedan vrlo jednostavan, ali vrlo snažan proces putovanja svjesnosti duše. Naš racionalni um je kroz svoje postavke i aspekte sve posložio u vrijeme i prostor, i to je jedan od oblika našeg doživljaja. A postoji i onaj drugi, ne ograničen ničim, vrlo snažan, istinit i sve prožimajući. Svjesnost o jednom, daje nam direktan uvid što i tko smo, kamo idemo, da li idemo ili stojimo, i još puno, ili možda zapravo malo, ali veliko toga.
Moj osobni rad i iskustvo u vlastitim regresijama, i iskustvo u radu s drugim ljudima, uvelike mi je otvorilo svjesnost o tome da putovanje kroz život-e može biti cjelovito i vrlo značajno za naš duhovni i svjetovni život. Mnoge nesreće, bolesti, ne rješivi problemi, situacije koje nam se ponavljaju u životu, imaju korjen u iskustvima naših ranijih života. Ponovnim prolaskom kroz ta iskustva (regresoterapijom) «odvezujemo» čvor i energija – svjesnost poteče u sadašnji trenutak. Nama je tada dana formula za rješavanje trenutne situacije.
Često se od ljudi može čuti da su na neki način saznali da su u prošlom životu bili prinčevi, kraljevi, ovi, ili oni veliki ljudi, što katkada kod pojedinaca razvija veliku želju, maštu i virtualnost. Osobno smatram da uopće nije važna svjetovna razina bivstvovanja u nekom od života, već suština, odnosno svrha kuju je to biće realiziralo ili nije. Da li je ta osoba bila sretna ili tužna sa svojim životom i koja je iskustva neminovno prenijela u slijedeće živote kao neophodnost realizacije. Upravo se na tim razinama krije tajna propusnosti životne energije kao preduvjet naše cjelovitosti, mira, ljubavi i svekolikog zdravlja.
Sam čin regresije predstavlja neku vrstu svetosti, blagoslova i tajne. Zato se za njega treba valjano pripraviti, u njemu sudjelovati i na nakon njega to iskustvo živjeti. Posvećenje kroz izbor regresoterapeuta, posvećenje kroz molitvu, meditaciju, ili neku drugu duhovnu rutinu kao pripremu za taj čin. Bezuvjetno predanje i prepuštanje terapeutu, prolazak kroz sam proces, zahvala i poniznost za iskustvo i unutarnja svjesnost i odluka pročišćenja svog života od tereta i nepotrebnih navika i intertnosti u cilju vlastitog rasta. Nema pravila, ali često se javlja potreba da neka osoba prođe kroz iskustvo nekoliko regreso terapija, i tako se na taj način stvori jedna terapeutska cjelina. Katkada, kad to osjetim, preporučim progreso terapiju (putovanje u «budućnost»), ili upoznavanje sa svojim duhovnim vodićem, no o tome možda neki drugi put.