Da li je to moguće ? Da moguće je i to će se dobrim dijelom dogoditi. Ali (uvijek taj ali), što sa time ?
Što me je uopće iniciralo da napišem ovaj blog ? Gdje se god okrenem, svi gotovo po špranci, imaju isto pitanje “od kuda će mi novac za egzistenciju, propast ću, tko će mi sad ovo ili ono kupiti, treba mi to i to, a to je sada neizvjesno … Gotovo sve se svodi na materiju.
Rijetko od koga čujem i to bez obzira kojim se poslom bavio, da jednostavno ne može živjeti bez rada, bez posla, bez služenja. Kako je na primjer jednom pjevaču ili glumcu, koji se sada ne može realizirati u svom poslu i da li će se uopće moći ikada više realizirati. Jer sam talent, sama umjetnička inspiracija nije nešto što se može uskladištiti ili zamrznuti.
Gotovo u svim poslovima su faze djelovanja vezane uz taj ljudski faktor, pa primjerice godišnja doba, neophodnost kontakta uživo sa drugim ljudima, stanje na tržištu i mnoge druge komponente. I sada dolazimo do onog nezaobilaznog STOP, koji nam se već događao i ponovno događa.
Samo mala digresija, sjećam se u proljeće ove godine, jedna renomirana auto kuća je imala reklamu, da svoj novi auto možete kupiti iz udobnosti svoje fotelje, a oni će vam ga besplatno dovesti pred vaša vrata. Baš u to vrijeme je bilo ograničenje kretanja unutar svog grada, županije ili mjesta. Da, baš tada vam je itekako trebao auto.
I baš tada, u to proljeće, pred samo ljeto, svi su jedva čekali da se situacija sa pandemijom, a slijedom toga i mjere ograničenja ublaže, kako bi odmah jurnuli nadoknaditi propušteno, gubitke, zadovoljstva i druge prijeke potrebe. I bilo je tako, ali ne za dugo.
Novac stiže, a time i lockdown. Dakle, ne brinite, novaca će biti. Za što ? Novi auto, stan, veće ovo ili ono, otplata kredita … Možda si kupite onaj veliki, veliki pametni TV sa tisuću programa na kojima možete gledati sve iz prošlosti, jer ničeg novoga nema, jer se niti ne snima, osim najnovije: zaraženo, oboljelo, umrlo, cijepivo … I što i kuda sa time ? I polako ćemo stići do onoga što je esencijalno za preživjeti, a to je hrana. Tko će nju zasaditi, pobrati, obraditi i dostaviti ? I ti ljudi koji to rade će biti zaraženi, možda bolesni ili možda mrtvi. A novaca imate i to na pretek !
Aha, zaboravih na veliku nadu koja se polaže u cjepivo koje će zaustaviti i izliječiti nas od ove zaraze. Ne daj Bože da dirnem i posumnjam u tu svetost. Suvišno mi je da pišem na ovu temu, jer su se mnogi drugi potrudili da o tome pišu, kako ZA, tako i PROTIV. Na vama je samo da odaberete.
Možda radite od doma. Za koga i u koju svrhu. Evo čujem, kako jedna velika turistička organizacija više nema što ponuditi svojoj klijenteli, pa se bave “obrađivanjem” davatelja usluga da spuste cijene, kako bi na taj način privukli klijente. Eto, zamislite sebe da iznajmite stan u Zagrebu u vrijeme Adventa, a tog već nadaleko poznatog događaja neće biti. No, možda će nekome biti gušt prošetati se po praznom i obasjanom Zagrebu, sa kavom ili kuhanim vinom za van.
Ako će se dijeliti plaća za ne rad, zašto se učenicima u školama ne podijele ocjene za ne učenje ili ne znanje ? Ma što to ovaj piše. Pitat ćete se ? Pa upravo to. A za što će mu znanje ? Da jednog dana kad odraste, sjedi doma i prima plaću za ne rad ? Reći ćete, “pa neće ovo ovako u nedogled”. I neće, jer novog po novom, ili novog postarom neće biti.
Ovaj STOP je produkt naše dosadašnje i dugo decenijske mantre ” OVO VIŠE DALJE OVAKO NE MOŽE”. Sjetite se koliko ste puta ovu rečenicu izgovorili. Da li u svom domu ili na svom poslu. I uslišeno nam je. S pravom i pravdom.
Možda smo do sada imali mogućnost promijeniti neke elemente raznih sustava u kojima smo živjeli. Ali to nismo učinili i oni su postali sami sebi svrha. Evo nekih primjera: Imate li osjećaj da vam država u svim mogućim institucijama služi ? Služi li vam neka banka, neka bolnica, neka … Sjetite se, koliko ste puta klečali da bi se udovoljilo nekom vašem zahtjevu ili molbi. Koliko puta ste dali mito, tražili vezu, rođu, kuma …, da bi ostvarili nešto što vam pripada ?
Umorni ste od života. Umorni, tužni, ljuti i na koncu zaraženi ili bolesni. Ako niste došli na red, što se tiče zaraze, sigurno ćete doći, baš kao i ja. Zato savjetujem da se ne bojite niti ne izbjegavate. Izolacija je nemoguća !
I šlag na kraju. I tako ćemo svi imati novaca na računu, pod jastukom u čarapi. No ništa s njime. Go … sve zna, jer sve je na internet naslonjeno. I tome će doći kraj i to vrlo brzo. Sjetite se nedavnog pucanja veza velikih teleoperatera. Niste mogli nazvati ni vatrogasce, hitnu pomoć i policiju.
I kad to ode do kraja, svi ćemo imati isti saldo na računu, a to je jedna velika NULA. To će nam biti još jedna potvrda, da smo radeći za novac bili robovi (ne sluge) svom komforu i hedonizmu. Takvom ropstvu je došao kraj. Koja je svrha ? SLOBODA !!!
Padaju sve dosadašnje podjele, sustavi, mehanizmi, moje, tvoje … Tada vodstvo preuzima sam ŽIVOT. To je Bog, to je priroda, univerzalna inteligencija, ljubav i suosjećanje. Tu nema straha, ljutnje, tuge i bilo koje patnje. Bit će nas manje (jer tko kaže da nas treba ovoliko koliko nas ima), ali ćemo biti sretni. Možda ne u ovom tijelu, mjestu i raznim ulogama. Ali duša sve pamti, sve nosi sa sobom i u novo tijelo i u novo mjesto i u nove uloge.
Možda sam vam zvučao pesimistično, tragično, komično ili kako god. Nije me briga. Vjerujem u ovu transformaciju koja nije lagana, ali je dobra za sve nas i DOBRO koje nas čeka i već se vidi na obzoru.
I sebi i vama savjetujem da se ne držimo grčevito za staro, jer ono neumitno odlazi. Rastanci su uvijek bili teški, ali sjetite se svih velikih novih susreta, bili su predivni.
Želim vam sretan put. Vidimo se opet
Luka Merlin
