Imamo velike kuće, a obitelji su sve manje
Želimo sve više pogodnosti, a sve manje nam je vremena
Imamo sve više diploma, a sve manje smisla
Više znanja, ali manje prosudbe
Više stručnjaka, ali više problema;
Više lijekova, ali manje zdravlja.
Bili smo sve do Mjeseca i natrag,
ali imamo problema s prelaskom ulice kako bismo upoznali novog susjeda.
Izgradili smo više računala za sve više ljudi nego ikad,
ali imamo manje stvarne komunikacije;
Postali smo veliki u količini,
ali ne i u kvaliteti.
Ovo su vremena brze hrane, ali usporene probave;
Visoki muškarci, ali kratki likovi;
Strma dobit, ali plitke veze.
Vrijeme je kad je na prozoru puno stvari, a u sobi ništa.
Iako nam je pandemija napisala veliko STOP, mi i dalje inertno nastavljamo po starom. Da, razumijem, dugo smo brodili po starom, pa nam treba vremena da se zaustavimo. Možda nikad niti ne stanemo ? Možda je moja slika kriva, a možda nije, da se iza tog vrhunca takvog nam puta, nalazi provalija.
Ipak sam ja samo mali čovjek i nemam pravo (iako sam se drznuo) tako globalizirati stvari. Pa sam se odlučio na taj mali individualan pristup. Koji ide ovako:
Lijepo smo se naspavali i odmorili, tada otvaramo frižider, najedemo se pa na posao. Tamo se lijepo trudimo i odradimo, pa potom ogladnimo, slijedi ručak, eventualni popodnevni odmor, možda lagana šetnja, pa pred prozor svijeta TV i onda na zasluženi odmor. I tako smo zatvorili jedan dan, jedan krug, a ZAŠTO ?
Kako bi imali krov nad glavom, hranu, auto i još po koji dodatak. I naravno rezerva za “nedaj Bože”.
Zbog svega toga, a pogotovo jer se sve odvija velikom brzinom, sa sve većim potrebama u hrani, komforu i ostalim “potrepštinama”, sve smo bliži tom “Nedaj Bože” i mnogi su ga itekako osjetili ( ne mislim Boga).
Koliko je to u svakom od nas u svim tim mukama, truđenju, znoju … ostalo sreće ? Ne sreće izazvane novim stanom, biciklom, autom itd. već sreće izazvane ljubavlju i užitkom u onom što, za koga i u čije ime to radimo. Jesam li pretjerao u + ili -, kad kažem dnevno 5 minuta ? Pa eto, neka mi bude toliko. Od 24 sata samo 5 minuta !!! Pomnožite sa tjednom, mjesecom i godinama. I kada se na kraju krajeva osvrnemo iza sebe, gdje je nestao taj osmjeh ? Da li je tih toliko minuta bilo vrijedno svega toga ? Što ćemo sa sobom ponijeti ? Kuće, aute, ušteđevinu i slično, sigurno ne. Samo te minute ? I tako s njima skrušeno stanemo pred to veliko Nebo, Svjetlo, Univerzum, Boga … Možda i ne čekajući komentar, na peti se okrećemo i nazad. Natrag u prikupljanje dodatnih minuta, možda dana ili mjeseci, čak godina.
Ovo bijaše skraćena verzija, a možete je dopuniti kroz svoje svjetonazore, znanja i spoznaje.
Pišem ovo sebi i vama. Da se podsjetimo da svrha tog ručka koji je pred nama, nije samo utažiti glad ili žeđ, već prikupljanje energije za novo služenje, nova ispunjenja u ljubavi i miru. A materijalno obilje, ne njega nikako nećemo izostaviti. Ono je također u ovom sustavu vrijednosti, samo nije temeljni motiv, već posljedica onog prvog (ljubavi, služenja i ispunjennja).
Da li smo napredovali u svojim promjenama ili ne, vrlo lako možemo dijagnosticirati. Ako ste navečer samo pali od umora u krevet i kao klada zaspali, pali ste na testu. Ali, ako ste navečer pali u krevet od umora i pritom bili ispunjeni u srcu i zaspali sa osmjehom na licu, broj minuta je definitivno porastao.
Test/dijagnostika se radi svakog dana. Potpuno je besplatan !
Luka Merlin
