Ovih dana sam planirao (nakon dužeg vremena), održati Tečaj Viska (čitaj kao tečaj Radiestezije).
Ovaj plan nisam imao u planu, a sada znam i zašto. Naime, uz jednu kavicu prije oko mjesec i nešto dana, jedna prijateljica mi kaže: Pa zašto ti ne bi održao tečaj radiestezije, ljudi su jako zainteresirani za to. Mislim si, Luka ti si očito izgubio sluh, kad nisi “čuo” taj silni interes i poslušah je. Lijepo ja to objavim na Face Booku pa na ovoj stranici, pa Marija sherala …. interesčić da, ali going ne. Troje zvalo i pitaju koliko košta ? Kao da prodajem stari namještaj, a jedva izustih 150 €. Njima se puls ubrza i sa time smo završili.
U tom štihu, jučer me vodilo da ponovno, nakon 20 godina, uzmem u ruke knjigu Radiestezija nova, koju je napisao i s posvetom mi poklonio moj dragi prijatelj Dr. Boris Farkaš. Često mi je u mislima od kako je napustio svoje tijelo. I krenem čitati. Suze ! Ne za Borisom, nego zbog sebe koji sam se usudio na ovaj način devastirati i prostituirati drevnu znanost koja se zove Radiestezija. Da stvar spustim na još nižu razinu (ako je to moguće), trebao sam u najavi tečaja napisati “Sa Viskom u život sa samo tri koraka !” ili “Ubrzani tečaj Viska, a pozlaćeni visak dobijete od mene na poklon, samo dođite”, ili “Akcija – Crna subota i nedjelja za tečaj Viska” …
Očito sam staromodan, klasičan, ne uklopljen u suvremene potrebe društva. Pregazilo me vrijeme. I tako nastavih čitati knjigu, maramice za suze pored mene, doajeni radiestezije, poput pok. Žihera, Jurdane i Hasanpašića u oblačićima pored mene i gledaju me. Vratimo se na knjigu. Toliko nadahnjujuće energije u njoj, ljubavi za ono o čemu govori i kome se govori. Ne mogu vjerovati da se paučina ulovila oko tog znanja i mudrosti. Da su informacije sa Googla postale znanje sa kojim se ljudi kite, a pera niotkuda.
Lijepo kaže Boris u toj knjizi da radiestezijski potencijal posjeduju mnogi ljudi, ali malo njih može prakticirati i živjeti radiesteziju. Zašto ? Jer nisu spremni na žrtvovanje sebe. Prvo zbog sebe samih, a onda zbog onih kojima je posvećen njihov rad.
Da, radiestezija je svedena na mehaničku uporabu viska i još nekih instrumenata, a ono što te instrumente pokreće, očito je malo kome važno. Podizanje svijesti svakog pojedinca nije lagan proces. Ali za njega nitko nema vremena. Pa i što bi, kad nemaju vremena za sebe, za svoju djecu, roditelje, braću, sestre i prijatelje. Ovo vrijeme melje i kad samelje, drhtava ruka se ne može dignuti u znak traženja pomoći, a kamo li da drži visak.
Ni internet, niti dobar auto, dobro uređen stan ili kuća, neće nam pomoći da preživimo. Samo naša nutrina, naše srce i duh su ti koji nas vode kroz život i življenje. A što ako smo na to naše bogatstvo zaboravili ? Što onda?! Kasno je da se prisjetimo kad nas patnja pritisne, a pritisnula nas je. Pogledajte sebe i ljude oko sebe. Gdje je tu sreća i ispunjenost ? U tragovima.
Pa kako ja kao majstor i učitelj da ostvarim svoju karmu ili poslanje širenjem znanja, kao formulom za besmrtnost ? Strpljenje ?! Možda ?! Smiju mi se ovi moji dragi iz oblačića. A tu, tu pored mene i knjige i instrumenti na poklon od Borisa i Osmana. Pa zašto ste mi ostavili to u naslijeđe ? Zašto ta mudrost koju smo zajedno pili sa Izvora ?! Za osobnu upotrebu ?! Hvala Bogu za to. Nebrojeno puta sam sebi spasio glavu upravo time. A i onima koji su me u sličnim situacijama tražili spas. Ali, niti radiestezija, niti mnogi drugi duhovni putovi i alati nam nisu dani samo da budemo vatrogasci, nego da lebdimo iznad moguće požarnih situacija.
Jednom sam jednoj ministrici rekao da iscjelitelje treba gledati kao na nacionalno blago u Hrvatskoj. Samo sam vidio upitnik iznad njene glave. Jer u njenoj glavi je bilo samo to, kako ih uškopiti u neki zakon, a posebno onaj porezni. Istina o tom blagu postoji i danas, tog blaga je sve manje, a zakon o njihovom radu naravno nije donesen. Psi laju, karavane prolaze (rekao bi narod).
I tako ću sutra sahraniti svoj sram koji se zove Tečaj Viska za svakodnevni život. I neka mu je vječna slava i teška Hrvatska zemlja. I konačno ću se na sprovodu moći nasmijati u radosti zbog ne nastavka muke koja bi slijedila u tri koraka sa viskom u rukama.
Iako je suludo u današnje vrijeme vjerovati u to da će me ljudi tražiti da im održim Tečaj radiestezije, tako da će se ta informacija prenijeti od uha do uha, od srca, do srca. Ja u to vjerujem. Zato naprijed Luka, prema vjetrenjačama. Bolje je poginuti u vjeri, nego u uvjerenju.
Hvala svim mojim učiteljima na nebu i ovo malo što ih je na zemlji ostalo. Kada se svi preselimo i Zemlja ostane bez učitelja, ostat će Google sa svojim informacijama, pod uvjetom da serveri rade. A mislim da neće. To je kraj na novom početku. I to je razlog za sreću, to je znak, da sve ovo nije bilo uzaludno, iako se na prvi mah to može činiti.
