BUDI SVOJ-A PO BILO KOJU CIJENU, A NE JADNIK
Baš ovu rečenicu kao istinu, misao, kao energijju, jednostavno, vrlo često učitelj ili terapeut kažemo primarno sebi pa osobama koje nam se obraćaju za pomoć ili učenje. Različite su reakcije na ovaj savjet, a najčešća je «Što da radim ?». Najčešći odgovor je «Ništa !». Što je to ništa, možda će i vama pomoći da budete svojiji, cjelovitiji, nadasve sretniji. NIŠTA u ovom kontekstu znači osloboditi se svih suvišnih misli, riječi i radnji koje ne pripadaju našoj prirodi, a koristimo ih u svakodnevnom životu. A svakodnevni život, pa to je bogatsvo u kojem svaki dragulj naše aktivnosti, bilo metnalne, emocioanalne, duhovne i fizičke, ima svoje mjesto.
Činiti NIŠTA u svakodnevnom životu, znači slijediti svoje afinitete i potrebe, bez obzira na to kako će okolina na to reagirati. To npr. znači slijedeće: jesti ono što sami volimo, i kada i skim želimo; družiti se sa onima koje iskreno osjećamo u svom srcu; raditi posao koji volimo i za koji mi osobno imamo afinitete i u kojem možemo osloboditi svoje kreativnosti, slušati glazbu koju volimo, i koja nas ispunjava, daje energiju, oslobađa našu glazbenu izražajnost, gledati filmove ili kazališne predstave koje po našem osjećaju nose određenu poruku i ….. Pokušajte ispred svake aktivnosti staviti riječ volim, i pritom pokušajte osjetiti, da li je to istina, ili radite ono što drugi od vas očekuju, ili ono što je društveno, kulturološki ili na bilo koji način određeno ili prihvaćeno.
NIŠTA će nam omogućiti da od nas otpadne sve ono što se eventualno godinama nakupljalo u našoj podsvjestili, ili tko zna gdje, što i kada moramo činiti da bi bili ovakvi ili onakvi. I tako ovakav, pa onakav u ovoj ili onoj situaciji, ovom i onom slučaju, pa malo po malo, odosmo od svoje prave prirode.
Evo jednog primjera drastičnog kršenja vlastitog afiniteta, a koji nije samo na štetu samo te osobe (što nije zanemarivo), nego ostavlja traga i na okolinu. Posljednjih 70 – ak godina, automobilska industrija je utisnula dubok trag u svakodnevni život čovjeka, i slijedom toga, posjedovanje i vožnja osobnog automobila, nametnuta je kao «normalna» stvar u životu. Htjeli, ili ne, kao i za sve druge stvari u životu, svi ljudi nemaju urođeni afinitet za vožnju automobila. No Josip to nije respektirao, pa je u svom 10 godišnjem stažu vozača, napravio preko 40, što lakših, što težih prometnih prekršaja u razno raznim stanjima i situacijama, dok na koncu nije svojim automobilom usmrtio drugu osobu. Ako smo se opredijelili za to da budemo sami svoji kreatori sreće, ne očekujemo da će država ili ne znam tko urediti nas, da nas sačuva od nas samih. Učinimo to sami mi. Činimo ono što nas ispunjava, što je u skladu sa našom prirodom i sve će biti u redu i s nama i sa okolinom.
Jednaku štetu sebi, pa i drugima možete učiniti jedući ono što nije za vas, radeći posao za kojeg nemate afiniteta (a možda školu imate), svirajući neki instrument a niste u dobrom odnosu s njime, gledajući film koji je društveno prihvaćen, a kojeg ne razumijete ili vam je glup. Kad nešto nije za vas, NIŠTA ne činite, a ako ste već krenuli, tada ustanite iz kina, ostavite to jelo, dajte otkaz, odustanite od upornog ponavljanja nekih ispita, isprika, … ustanite i odustanite. To je NIŠTA. Kad «učinite» NIŠTA, ostaje vam SVE, ili MNOŠTVO svega u kojem mudro izaberite ono što VOLITE.
Jadni su oni kojima je Google sveto pismo, koji ne održe danu riječ, koji nisu odgovorni, koji imaju stav o svemu, kojima je novac garancija i oličenje osobnog i tuđeg uspjeha, koji samo uzimaju i ništa ili jako malo daju, koji rade za plaću, koji se često ljute na najbliže, koji ne opraštaju, koji nikome i niušta ne vjeruju, koji psuju i vrijeđaju, koji ne znaju i ne žele naučiti, koji ne znaju zagrliti i biti zagrljeni, koji nemaju svjesnost o univerzalnoj ljubavi, koji ne daju novčić i trećem prosjaku kojeg su tog dana sreli, koji otimaju drugima da bi imali, koji lažu …. Oprosti Bože, Nebo, Vjetre, Munjo, Drvo, Rijeko, More, Zemljo, svim jadnicima, jadu u meni i daj nam novu šansu. Namaste