Razmišljam o vezanostima, identifikaciji, izmima …
Koji bi slijedeći međunarodni blagdan, praznik ili obilježje trebao čestitati prijateljima.
Predstoji nam na primjer, Dan malarije, Dan nepušenja, Dan astme, Afrike , Planete Zemlje …
Naime, dok sam slao postove na Facebooku za Dan Roma, pa pravoslasvni Uskrs, pored mene u kafiću, o Tomsonu, da li prvi kvadratić bijeli ili crveni …
Hoćemo li se uistinu riješiti nasilja nad ženama, ako obilježavamo upravo taj Dan. Ili Malarije i hoćemo li se riješiti ratova sa UN-om … ? A pri tome se Dan planete Zemlje pripisuje New age pokretu ?
Samo preko 50 međunarodnih praznika, pa državnih neovisnosti, pa vjerskih blagdana … Jeli to ta raznolikost koja nas ujedinjuje ? Ne bih baš rekao. Jer što više obilježavamo, sve veća je odvojenost i kontradiktornost, do stvarnih sukoba.
Tolerancija je izmišljen pojam za figu u žepu.
Samo je jedna rasa na ovom svijetu, Rasa čovječanstva. Samo je jedna religija, religija Ljubavi.
To smo zaboravili a vezujemo se za manifestacije “toga”, ili što bi to trebalo biti.
I kada se te vezanosti pretvore u razne krajnosti, svijet postaje ekspres lonac. Postaje ? Već jest ?
imamo sve veće kuće i stanove, a sve manje obitelji, sve više novaca i više siromaštva, šire ceste, a uže poglede, više lijekova i još više bolesti i bolesnih, više informacija, a manje mudrosti …
Po meni postoje dva načina ublažavanja i rješavanja tog eksplozivnog stanja. Prvi je na toj globalnoj razini i tu ništa ne diraj, samo će se srušiti. Drugi je na individualnoj i koju ne možemo pustiti, jer sami postajemo ili već jesmo eksplozivni. Odvežimo se od svega što ima pridjev moje i ja. Nije to lako ni najmanje. Probajte prvo sa lakšim stvarima, poput mobitela, kemijske olovke, automobila, pa do vezanosti za svoje tijelo, za svog partnera, roditelja, djece, nacionalnosti, vjeroispovjesti …
Naglasak je na riječi ODVEŽIMO SE. I dalje smo u tijelu, u partnerskom odnosu, brojimo kune ili eure, molimo se Isusu, Budhi, Alahu … i dalje smo sretni sa time i gledamo druge kako su isto tako sretni. Sreću ne možemo grčevito vezati uz sebe (iako to mnogi pokušavaju, al’ ne ide), ona jednostavno sjaji, širi se i umrežava sa svim živim bićima.
I kad bi ovaj tekst netko izgovorio na engleskom, ili ga primjerice napisao neki John Smith, bilo bi vau. Ovako, eventualno lajkić možda pljujkić i pokoja psovka. To je taj naš um svagdašnji.
Želim vam sretan ovaj dan ?