Što me je zapravo iniciralo na ovu objavu ? Novo otvorena “škola”: Škola za brzo čitanje i mudro učenje. Mislim da sam dobro zapamtio naslov.
Sjedim, pijem kavicu i mislim si, kako bih volio upoznati nekoga iz te “škole” i želja mi se ostvarila za nepune 3 do 4 minute. Dva stola dalje je sjedila vlasnica (novo uređenog prostora na kojem je osvanuo naslov te škole), a za stol između nas, sjela je gospođa (čini mi se baka) sa djevojčicom koja ide u 5. razred. I razgovor između njih počinje. Nisam trebao prisluškivati, jer su razgovarale dovoljno glasno, a udaljenost mala. Dakle, “škola” ima licencu istoimenog naziva sa EU franšizom, a kako je došla do EU, samo Bog zna. Vlasnica objašnjava djevojčici, kako je sada na čitanje neke knjige za lektiru, potrošila 5 dana, a kada nauči brzo čitati, treba će joj 3,5 sati. I tako ti ostaje dosta slobodnog vremena (reče vlasnica). Zvučalo mi je kao nekadašnje reklame za mikrovalne pećnice, veš mašine … Škola traje 6 mjesecu, upisnina je 1000 €, na akciji 850 €. Pa onda usporedba te “škole” sa Mc Donalds-om, kako njihov hamburger ima iste sastojke u Šicarskoj, kao i u Zagrebu …
Mislim da sam ih dovoljno izreklamirao i da bi bilo vrijeme za moj osvrt. Ionako ćete o njima izguglati. A ja se pitam, nije li nam dovoljno ubrzavanja života ? Nije li dovoljno žrtava tog ubrzavanja ? Koliko ste knjiga pročitali dok vam perilica pere veš ? Niti jednu ! Jeste li se odmorili nakon ručka, zato jer ste za njegovu pripremu utrošili minimalno vremena ? Ne !, … Nije li prekomjerna brzina u automobilnskom prometnu, zabilježena sa najviše ljudskih žrtava ?! …
Da, žurimo, jurimo, ali nažalost ne znamo niti zašto, niti kamo. I onda mudro zaključimo da nam život brzo prolazi. Ne to nije točno, već smo se kasno sjetili živjeti ga. Da, skoro zaboravih riječ i pojam mudrost koji se koristi u nazivu te “škole”. Baš bih volio čuti zaleđe tog pojma kod njih.
Tko je ubrzavao Teslu ? Eno ga sjedi u nekim statuama napravljenih u njegovu čast i čudi nam se, kada ćemo povezati praznine u njegovoj ostavštini i kako bi narasli u tehnološkom, mentalnom i duhovnom pogledu. I dalje postoje transformatori, generatori, dalekovodi, akumulatori … koje je on osmislio. Ali ne kao krajnje rješenje, već kao prijelaz u više razine “eksploatacije” energije.
Žudimo li za znanjem ? Kojim znanjem ? Jer da znamo, stvarno znamo, zar bi uništili ovaj svijet, kako smo ga uništili ? Povjest čovječanstva se promatra kroz razdoblja prije ili poslije nekog od ratova. Da li je to ta mudrost i znanje ?
Zazivamo Boga za pomoć u ovoj i ovim situacijama. A što Bog ima s time ? Što ? Dao nam je slobodnu volju i mi smo je manifestirali. Rezultat je ovdje.
Uveli smo brzu hranu u prehranu, a sada uvodimo i brzo čitanje. To je za mene mentalno bildanje koje je samo sebi svrha. Nismo u stanju procesuirati sve te percipirane informacije (za koje mnogi misle da su znanje) i zato nam nervni sustav puca po šavovima. Zar to radimo svojoj djeci ? Stvoriti mentalno nabildana bića bez duše ? Stvoriti zombije ?! Samo naprijed. Povećajmo satnicu u školama, uvedimo cjelodnevne boravke, odvojimo djecu od obitelji, a roditelje okovati još snažnijim lancima robstva. Profit, učinkovitost, krediti, veća produkcija svega i svačega. Konzumerizam u svemu i svačemu.
Produžili smo život čovjeka, a onda smo shvatili da nas je previše, pa onda činimo sve da nas je manje. Važno je držati ispravan smjer u životu: roditi se na vrijeme, jaslice, vrtić (ako se uspije), jedna, druga, treća škola, što se čeka sa udajom, djecom, pa i to, zatim uspješna karijera (usponi, padovi, traume …), mirovina, red u ambulantama i konačno teška (za sretne izuzetke kratka) bolest i blažena smrt. I što je to iza tebe takvog ostalo ? Tisuće eura i dolara, stančić, stan, vila, apartman na bubanj ostavštine koja se rasparča u areni nasljednika.
Nije li svrha našeg i života svih živih bića da budu sretna ? Vidljivo je da se sreća ne nalazi na bankovnom računu ili u posjedima. Imamo sve veće stanove, a sve manje obitelji. Imamo sve više zakona i propisa, a nikad kao do sada, nismo bili grešniji. Hranimo zadovoljstvo, a ono je prolazno. Sreća i ljubav su u nama. To je sam život kojeg smo dobili na poklon. Ako ga brzo potrošimo, umrijet ćemo kao da nikada nismo niti živjeli.
Svatko od nas je neponovljiv dragulj. Utjelovljenje ljubavi. Zadaća nam je služiti kroz ljubav, da pomažemo kad god je to moguće, a moguće je uvijek. A taj krug služenja će i nas dodirnuti od drugih živih bića. Treba li nam što više, bolje ili brže ?
Ne umišljam si da ću promijeniti svijet. Ali kao njegovim sudionikom vjerujem da ću tračkom svjetla obasjati barem neki zatamljeni kutak. Prvo u sebi, pa oko sebe. Mislim da i vi to možete.
A vi koji žurite, koji ste u spidu, na spidu i nabrijani, samo naprijed. Kad dođete do zastavice Cilj, došli ste do kraja. Svoju svrhu ste ostvarili.
