Dragi prijatelji,
Još u listopadu prošle godine sam imao veliku čast i radost biti u njenoj prisutnosti, učiti i raditi Reiki. Jučer (31.03.2019.) je napustila svoju svjetovnu manifestaciju.
1994. godine, kada sam iniciran u Reiki majstora, od svog majstora sam samo čuo njeno ime i vidio njenu fotografiju. Bila je posljednja u nizu velikih Reiki majstora Usui, Hayashi, Takata (njena baka) i Phyllis.
Zahvaljujući mojoj majstorici Veri Aleksander, 1997. godine odlučio sam otići u Njemačku na Usui I, Reiki Intenziv za majstore, kojeg je Phyllis sa Paolom organizirala.
Snažno i obogaćujuće iskustvo iskustvo na tom Intenzivu nas je sve inspiriralo toliko, da smo (tadašnji Hrvatski Reiki Savez) odlučili pozvati Phylis u Zagreb. I ona je došla 2000. godine. Razgovorala je sa svima zainteresiranima za Reiki, organizirani razgovori sa praktikantima i na koncu sa majstorima. Tom prigodom sam imao veliku čast, milost i tremu, kada me je Phyllis zatražila Reiki tretman. Bogato iskustvo i učenje koje se stalno inicira i nikada ne prestaje.
Slijede susreti sa Phyllis u Italiji (Pasignano), gdje je također organizirala Usui I, Radionica “Čuvari tradicije” preko video konferencije 2016., i posljednji OGM Reiki retreat u Madridu (listopad 2018.).
Odlaze veliki majstori, ostajemo mi mali, katkada opterećeni lokalnim viđenjima duhovnosti i sve što to podrazumijeva. Tek kad na “nebu” ugledamo visoki let nekog učitelja, mi se usudimo raširiti krila, približiti mu se i odreći te male sličice “istine” svakodnevice u koju smo uronjeni. I tada se dogodi snažni impuls koji te odvezuje od tog teško prizemljenog, ponovno sletiš, kad tamo tek neki razumiju o čemu pričaš.
Spreman si za samostalan let već odavno galebe Jonathan Livingston, samo raširi svoja krila i zapamti da se ljubav uči cijeloga života. Ta rečenica iz romana Richarda Bacha mi zvoni već dugo i dugo. Rado bih sazidao zidine Reiki “samostana” da u njemu izoliran učim, meditiram i prakticiram Reiki. Ali sustav Reikija nije tako zamišljen. Reiki je svakodnevni život sa ženom, djecom, odlaskom na tržnicu, shopingmaniju …. Pa baš super. Nema celibata, usamljenosti, stroge samostanske discipline, jednostavne hrane, zabrana i dopuštenja. Zato i ovaj blog pišem već drugi dan, ali ne zato što ne znam što bih napisao, već zbog “tata, mužiću, gospodine Luka, na komandnoj ploči automobila blinka svjetlo za servis, pokvario se štednjak, ovrha zbog ne plaćenog računa za grijanje iz 2013. godine.
Danas, kad pogledam svoju djecu koja su inicirana u Reiki, znam da je to za vječnost i da je sve to vrijedilo i vrijedit će.
Ona je sve stigla i prestigla, bila je slobodna i sad još slobodnija. Draga PhylLis, učiteljice naša. Ogromno znanje si nam ostavila za koje nam treba vremena i prostora. A mudrost si nam slala i slat ćeš u beskraju vremena i prostora. Zato ovaj rastanak, tek prividan je, iluzija je. Baš kao i moja suza u kojoj se krije i tuga što te moje oko neće više vidjeti, ali i radost jer te svojim srcem mogu vidjeti i osjetiti uvijek.
Volio bih da sam bio još zahvalniji za tvoj život i tvoje životno djelo, ali to ne mogu popraviti. Mogu se promijeniti sada. Ući još dublje u svoje srce i tamo osjetiti tvoj blagi i strogi pogled, tvoje riječi strogosti, blagosti, jasnoće, jednostavnosti i snage.
Hvala ti što si bila dio mog života, što si me izdržala ovakvog kakav nesavršen jesam .
Luka
